Šta je prostorno planiranje?

Prostorno planiranje je metod (instrument) kojim javni sektor utiče na distribuciju aktivnosti i komunikacija u prostoru da bi time obezbedio kvalitetnije uslove ekonomskog i socijalnog razvoja u uređenoj prirodnoj i životnoj sredini.

Shvaćeno i izvedeno na način moderne evropske terminologije, prostorno planiranje se definiše kao:

  • geografski izraz ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke politike društva, koje je istovremeno naučna disciplina, ali i administrativna tehnika (veština) i politika razvijena kao interdisciplinarni i obuhvatni pristup usmeren ka uravnoteženom regionalnom razvoju i (fizičkoj) organizaciji prostora, u skladu sa sveobuhvatnom strategijom;
  • skup metoda koje su široko korišćene u javnom sektoru, da bi se izvršio uticaj na budući razmeštaj aktivnosti u prostoru;
  • jedan od ključnih instrumenata za uspostavljanje dugoročnog i održivog okvira za socijalni, teritorijalni i ekonomski razvoj, kako unutar zemalja, tako i između njih, čija je primarna uloga da ojača integraciju između sektora kao što su stanovanje, saobraćaj, energetika i industrija, kao i da popravi nacionalne i lokalne sisteme urbanog i ruralnog razvoja, ali tako da uzme u obzir i aspekte zaštite životne sredine.

Kako planiranje prostora, kao kompleksna aktivnost, obuhvata ne samo prostor naselja/grada, nego i šire, nenaseljeno, područje, ono se zasniva na osnovama prirodnih, demografskih, ekonomskih, socijalnih, tehničkih i ekoloških uslova područja. Prostor se izučava sa svim onim što se na njemu nalazi i što se na njemu zbiva i u svim svojim elementima – prirodnim (vazduh, voda, tlo) i društvenim (stanovništvo i kompleksne aktivnosti) uključujući i zaštitu prostora. Drugim rečima, predmet prostornog planiranja je geografska sredina u kojoj ljudi žive, sa ciljem da se stvori podobna sredina za dalji razvoj i usaglašavanje teritorijalnih elemenata i društvenih interesa, s jedne, i preduslova za skladno zadovoljenje zahteva stanovništva u pogledu rada, stanovanja, razonode i rekreacije, s druge strane. Vreme, kao predmet prostornog planiranja, pojavljuje se dinamički izraženo u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – koju je najteže sagledati i predvideti, jer je to period u kome se traže i nalaze rešenja protivurečnosti u razvoju između aktuelnih mogućnosti i budućih potreba i želja.

Savremeno prostorno planiranje karakteriše sledeće:

  • sastavni je i nerazlučivi deo opšteg sistema planiranja;
  • pojava je savremenog društva;
  • u zavisnosti je od uloge i funkcije države;
  • neophodni je pratilac ekonomskog i tehničkog razvoja;
  • svesna je ljudska aktivnost;
  • efikasan je metod uklanjanja posledica stihijskog razvoja;
  • delatnost je koja se zasniva na naučnim osnovama;
  • nije ga moguće objasniti bez sagledavanja interakcije teorije i prakse planiranja, itd.

Pripremanje i donošenje prostornih planova (prostorno planskih dokumenata, planskih dokumenata) i druge aktivnosti putem kojih se prostorno planiranje ostvaruje, sprovodi se na različitim nivoima uprave i vlasti (nacionalnom, regionalnom i lokalnom), dok se saradnja u ovoj oblasti odvija i u prekograničnim, transnacionalnim i evropskim (kontinentalnim) okvirima, obuhvatajući elemente nacionalnog i transnacionalnog planiranja, regionalne politike, regionalno planiranje pa sve do detaljnog planiranja namene površina u nekim slučajevima.

Prema aktuelnom Zakonu o planiranju i izgradnji u Srbiji prostorni planovi su:

  • Prostorni plan Republike Srbije (donosi se za teritoriju Republike Srbije i osnovni je planski dokument prostornog planiranja i razvoja u Republici);
  • Regionalni prostorni plan (izrađuje se za veće prostorne celine administrativnog, funkcionalnog, geografskog ili statističkog karaktera, usmerene ka zajedničkim ciljevima i projektima regionalnog razvoja);
  • Prostorni plan jedinice lokalne samouprave (donosi se za teritoriju jedinice lokalne samouprave i određuje smernice za razvoj delatnosti i namenu površina, kao i uslove za održivi i ravnomerni razvoj na teritoriji jedinice lokalne samouprave);
  • Prostorni plan područja posebne namene (donosi se za područja koja zahtevaju poseban režim organizacije, uređenja, korišćenja i zaštite prostora, kao i za projekte od značaja za Republiku Srbiju).